(VIDEO) POTRESNA PRIČA Nađa Higl: Bolujem od neizlječive bolesti

Na dan kada je prije osam godina postala svjetska šampionka u plivanju Nađa Higl je objelodanila da boluje od teške bolesti.

 

 

Nađa je 31. srpnja 2009. pobijedila na Svjetskom prvenstvu u Rimu na 200 metara prsno, a danas se bori s bolešću debelog crijeva.

 

Ona je na svom sajtu detaljno opisala koliko dugo vremena je trebalo da se otkrije od čega boluje i kako joj je dijagnosticiran ulcerozni colitis.

Nađine potresnu priču prenosimo u cijelosti …

 

“Još dok sam bila dijete, osim dječjih standardnih bolesti, nikada nisam imala nekih većih zdravstvenih problema. Od šeste godine života sam se bavila plivanjem i vodila zdrav život.

 

Od šestog razreda osnovne, kada sam operirala krajnike, pa do trudnoće, moj zdravstveni karton je bio prazan. Tisuću puta sam se zapitala je li moguće da se ovako nešto dogodi osobi koja je živjela zdravim, sportskim načinom života?

 

Kao što i sami znate, ne postoje pravila u životu koja nam jamče da ćemo biti živi i zdravi ako živimo zdravo. Ja sam teško podnijela činjenicu da ću do kraja života morati pijem lijekove i da će postojati periodi u kojima ću morati ići na biološke terapije i ležati u bolnici.

 

Krenut ću od samog početka. Prvu trudnoću sam iznijela savršeno i sve je prošlo idealno, ako zanemarimo dugometražni porođaj. Nisam imala neke tegobe u prvoj trudnoći i to je bio najveći razlog zašto sam odlučila ubrzo proširimo našu divnu obitelj i da Dragan ima s kim da odrasta.

 

Želja mi se brzo ispunila i ostala sam u drugom stanju i sve je prolazilo u najboljem mogućem redu. Međutim, oko šestog mjeseca trudnoće, krvna slika, točnije razinu željeza u krvi je bio u padu. Povezivali smo to s malom razlikom između dvije trudnoće, kao i hemoroidima koji su me još od prvog poroda mučili.

Dakle, našla sam se u situaciji da su svi simptomi jednostavno bili zamaskirani zbog stanja u kom sam se nalazila. Tri puta tjedno sam u bolnici primala željezo, međutim nije bilo pomaka. Došlo je do toga da će mi možda biti potrebna transfuzija, što me je užasno plašilo.

 

Borbu sa željezom smo vodili do početka osmog mjeseca trudnoće, kada me je ujutro odjednom počeo probada bol u trbuhu. Sva sreća pa sam znala da nije u pitanju beba, jer sam imala iskustvo kako kontrakcije izgledaju.

Spakirala sam starije dijete i odvela ga kod majke, a ja krenula da vadim krv kako bi dr Parović, koji mi je vodio trudnoću, video razinu CRP-a. Rezultati su bili katastrofalni, a doktor je odmah potvrdio da je beba u dobrom stanju i uputio me kod dr Moše kako bi mi provjerio stanje unutarnjih organa.

Svi simptomi su ukazivali na pankreatit, što su kasnije analize i potvrdile. Vjerujte mi, nisam bila svjesna u kojoj sam se opasnosti nalazila. Hitno su me prebacili na intenzivnu njegu u Višegradskoj bolnici i pristupili svemu vrlo ozbiljno.

 

Zbog stanja u kojem sam se nalazila, nisu mogli primjene agresivnu terapiju, ali su uspijevali umanje bolove i stabiliziraju situaciju. Taman što su me skinuli sa intezivne njege i prebacili na održavanje trudnoće, uslijedio je novi napad i dr Petronijević je, uz pomoć kirurga dr Dušana Jovanovića, tjedan dana nakon carskog reza konstatirao da se pankreas vratio u normalu i konačno sam mogla ići kući, a tada moje muke počinju.

 

Naime, tijekom čitave trudnoće sam imala krvave stolice koje smo povezivali s hemoroidima, međutim nije bilo tako. U toalet sam trčala 20-30 puta dnevno, i za tjedan dana sam izgubila 10 kg.

Konstatirano je da sam zaradila klostridiju, međutim i nakon duge terapije, odlazak u toalet je postao svakodnevnica. Na nagovor kume, otišla sam na kolonoskopiju, gdje su, čim su malo zašli u crijevo, vidjeli o čemu se radi jer je crijevo bilo u katastrofalnom stanju.

 

Dijagnosticiran mi je ulcerozni colitis, bolest debelog crijeva. U prvi mah sam bila užasnuta što je to autoimuna bolest koja će me pratiti do kraja života. Počela sam s terapijom, i nadala se poboljšanju, ali nakon nekog vremena sam opet pala jer nije bilo napretka.

Tek kada sam hospitalizirana na odjelu za gastroentrelogiju na Zvezdari, i kada su mi prof. Njegica Jojić i dr Marijana Protić uvele pravu terapiju, počela sam osjećati boljitak. Moja borba i dalje traje, još uvijek nisam ušla u remisiju, ali imam dva najljepša motiva za borbu.

 

Iako zbog bolesti nisam uspijevala da se izborim sa dvije male bebe, bila sam sretna što imam priliku da ozdravim i da ih gledam kako rastu. Zahvalna sam što je u pitanju bolest koja može kontrolirati i sa kojom može se normalno živi kad se uvede u stanje remisije.

 

Ja sam na putu ka tome i nadam se da ću uz pomoć biološke terapije doći do rezultata “…

 

(Kurir.rs/Kurir sport)

(VIDEO) POTRESNA PRIČA Nađa Higl: Bolujem od neizlječive bolesti

| FOTO/VIDEO, Slider, Sport, Vijesti |
About The Author
-