RAĐA O VELIKOM PRIJATELJU DIVCU: UMALO SMO POGINULI U JUGU 45, VLADE JE BIO ČUDO, IZLUĐIVAO JE PEŠIĆA…

Uvijek mi je bio neko mjerilo od koga moram bit bolji i zbog njega sam između ostalog sam sebe gurao naprijed. Na kraju balade mislim da smo on i ja napravili veličanstvene karijere i da mu je mjesto u Kući slavnih.

 

 

Hrvat i Srbin najbolji prijatelji, sada izgleda kao nemoguća misija, a nekada su Vlade Divac i Dino Rađa bili i više od toga. Priznao je to Rađa na društvenim mrežama, gdje je otkrio veliki broj anegdota iz života sa Divcem.

 

– Vlade je prvi imao auto, famozni Jugo 45. Kad god sam igrao u Beogradu ostavio bi mi ga ispred hotela s ključem u bravi.

 

Jednom smo na pripreme u Pirot kasnili nas dvojica iz nekog razloga, 18-19 godina. Auto škripi da popizdiš i ja ga pitam šta je a on kaže da nema pojma. Vozimo tako nekoliko sati do Pirota i ja ga nagovorim da ode u neki servis (čitaj prvu garažu) i da neko to pogleda.

 

Dođe majstor do nas i kaže: “Vi niste normalni. Pakne uopšte ne postoje. Direktno željezo na željezo. Mogli ste poginuti”. A šta smo mi znali tada? – otkrio je Rađa.

 

Rađaje otkrio i momenat kada je na pripremama reprezentacije selektor Pešić upao u sobu dok je Divac pušio u toaletu.

 

– Na pripremama na Staroj planini nakon ručka ode on u toalet i zapali cigaru. Ja nešto čitam na krevetu i uleti Pešić u kontrolu. Pita ljut kao pas: “Ko puši ovde”? Očekivao je valjda:” nisam ja, nisam ja”. Ovaj iz toaleta-a viče: “Ja sam”. Pešić valjda šokiran okrene se, ode i nikad nije spomenuo ni slovo.

 

Od prvih kontrolnih okupljanja pod vođstvom Rusmira Halilovića su kako kaže Rađa “kliknuli” i tako je ostalo do danas.

 

– Uvijek mi je bio neko mjerilo od koga moram bit bolji i zbog njega sam između ostalog sam sebe gurao naprijed. Na kraju balade mislim da smo on i ja napravili veličanstvene karijere i da mu je mjesto u HOF (Kuća slavnih).

 

Samo je pitanje koje će godine on i Toni doći na moje mjesto a ja ću biti sretan kao i oni. Dolaskom u Partizan nastaju legendarni dueli s nama u Splitu. Inače je uvijek bio veliko dijete i samo su mu zajebancije bile na pameti.

 

Divac i Rađa su se znali u dušu, što se vidjelo i na parketu gdje su donijeli veliki broj medalja SFRJ, pišu Novosti.

 

– Proveli smo na pripremama mjesece i mjesece svake godine. Od 1986. do 1991. više sam s njim vremena proveo nego sa svojima kod kuće.

 

Slagali smo se na terenu i van njega. Famozni Bormio smo briljirali u finalu. U stvari, sve što smo odigrali zajedno bilo je vrh. Znali smo se u dušu. Jedan skače, a drugi trči. U kombinaciji s Tonijem i Draženon nazakucavali smo se do mile volje.

 

Bili smo prototipovi modernih centara koji trče kao bekovi. Utakmice kao i protivnici su uvijek bile bez milosti ali fer. Jedino smo u NBA znali jedan drugome progledati kroz prste. Diki fala na svemu. Uživao sam dok smo igrali zajedno i zbog tebe sam bio bolji igrač, napisao je Rađa.

Izvor: Hayat.ba

RAĐA O VELIKOM PRIJATELJU DIVCU: UMALO SMO POGINULI U JUGU 45, VLADE JE BIO ČUDO, IZLUĐIVAO JE PEŠIĆA…

| Slider, Sport |
About The Author
-