Priča o Mohamedu Salahu: Svaki ramazan dođe u svoje selo i dariva djecu

Kako to prerijetko biva u današnjem fudbalu, Salah je i izvan terena igračina i po. Svjetska klasa. U rodnom Nagrigu, malom selu između Kaira i Aleksandrije, finansirao je opremu za sportsku dvoranu i izgradio igralište za školu koju je pohađao. Mještanima često plaća svadbe, a redovito uplaćuje novac humanitarnim organizacijama.

 

 

– Svaki ramazan dolazi u svoje selo i dariva djecu. On se uopće nije promijenio. Znao sam da će daleko dogurati, jer je uvijek bio strašno brz i pametan igrač – rekao je nedavno Salahov prijatelj Mohamed Bassyouni.

 

Salahov put do jednog od najboljih igrača na svijetu bio je izrazito težak.

 

– Počeo sam igrati u klubu pola sata udaljenom od našeg sela. Onda sam prešao u drugi, do kojeg sam putovao sat i po, a s 14 godina sam otišao u Arab Contractors u Kairu. Svaki dan, pet puta sedmično sam putovao četiri i po sata na treninge. U školi sam bio od 7 do 9 sati ujutro i onda bih krenuo na put. Trening je trajao od 16 do 18 sati i ja bih onda krenuo kući. Nikad se nisam vratio prije 22.30. I sve to ne s jednim autobusom, nego s tri ili četiri, a nekad sam morao presjedati pet puta. Spavanje, hrana, trening, hrana, spavanje. Svaki dan – rekao je Salah u intervjuu za Liverpoolovu službenu stranicu.

 

Odbio vilu na poklon, lopovu dao novac da stane na noge

 

– Iskreno, bilo mi je strašno teško, ali nisam odustajao jer sam samo želio igrati fudbal. Nemam pojma što bi se dogodilo da nisam uspio, ali znam da bih živio vrlo težak život jer sam sve vrijeme ulagao u fudbal i ništa drugo ne znam raditi. Ne mogu reći da sam oduvijek bio siguran da ću uspjeti, ali negdje sa 16 ili 17 godina kad sam ušao u prvu ekipu, shvatio sam da imam priliku. Strašno sam se bojao neuspjeha, ali nekako se sve posložilo – dodao je Egipćanin koji ima i veliko srce.

 

Najzaslužniji je za plasman Egipta na Svjetsko prvenstvo. U odlučujućoj kvalifikacijskoj utakmici Egipat je igrao protiv Konga u Aleksandriji. Zabio je penal u sudijskoj nadoknadi za 2:1 i neviđeno slavlje. Ponudili su mu vilu za nagradu, ali ih je odbio i zamolio da radije za taj novac izgrade nešto u njegovom selu. Dok je na toj utakmici vodio svoju zemlju prema Rusiji, lopovi su mu provalili u kuću. Uhvaćeni su za dva dana, a Salahov otac ih je želio tužiti i insistirao je da ih se zatvori.

 

No, Mohamed ga je nagovorio da od toga odustane i odlučio je pomoći lopovu. Dao mu je nešto novca da stane na noge i pomogao mu je da nađe posao.

 

– Svako zaslužuje drugu šansu i bolji život – komentarisao je Salah, koji je nedavno oduševio Engleze kad je klincu koji je na tribinama imao transparent “Mohamed, mogu li dobiti tvoj dres?” nakon utakmice zaista i dao dres.

 

Ključan transfer u njegovoj karijeri bio je onaj u Baselu 2012. godine.

 

– Bilo mi je strašno teško. Nisam znao engleski i nijedan jezik koji se govori u Švicarskoj. Nikoga nisam razumio, nisam znao gdje mogu kupiti hranu. Bio sam potpuno sam. Nakon treninga sam imao 15 sati do sljedećeg treninga i nisam znao šta ću sa sobom. Upališ TV, ništa ne razumiješ. Samo sam šetao oko hotela i čekao sljedeći trening. No, to te ojača i shvatiš da se moraš prilagoditi. No, da nije bilo Basela ne bi bilo ni ovakvog Salaha. To je bila najvažnija stepenica u mojoj karijeri. Kasnije je sve bilo lakše – rekao je Salah.

 

Strašna faca

 

Nakon Basela je otišao u Chelsea pa na posudbu u Fiorentinu i Romu koja je na kraju otkupila njegov ugovor. Dvije sjajne sezone u Rimu nisu promakle Jürgenu Kloppu koji najviše voli takve igrače i uvijek ih je imao u ekipi. Brzi tehničari, sa sjajnim osjećajem za prostor i, po mogućnosti, izrazito brzi.

 

Od Salaha niko nije brži, malo ko je bolji, a rijetko ćete u današnjem fudbalu naći takvu dobričinu. Strašna faca je taj Mohamed…

Izvor: bportal.ba

Priča o Mohamedu Salahu: Svaki ramazan dođe u svoje selo i dariva djecu

| Slider, Sport |
About The Author
-