KADA JE POGINULA CIJELA JUGOSLAVIJA JE PLAKALA: Tada je s njom u vozilu bila njena jednomjesečna beba koja je preživjela i danas izgleda OVAKO!

Kada je 15. avgusta 2000. poput bombe odjeknula vijest da je glumica Ena Begović izgubila život u saobraćajnoj nesreći na ostrvu Brač u javnosti je zavladala tuga.

 

 

Niko nije mogao da poveruje da je srce dame blagog osmjeha koja je ostavila neizbrisiv trag u kinematografiji jugoslovenskog filma i hrvatskog pozorišta zauvijek prestalo da kuca. Nesreća se dogodila u trenucima njene najveće životne sreće, kada je postala majka i uživala u prvim mjesecima bračnog života.

 

Iako južnjačke krvi bila je najomiljenija zagrebačka glumica koja je ime dobila po baki Mandaljeni, a na svijet je došla 16. juna 1960. u tipičnoj dalmatinskoj porodici u mjestu Trpanj na Pelješcu kao prvo dijete svojih roditelja. Njen otac Nikola, koji je umro 1989. bio je predsjednik mjesnog odbora, dok joj je majka Tereza radila kao prodavačica na kiosku. Glumica je imala neuobičajeno blizak odnos sa roditeljima, a u intervjuima je uvek isticala kako joj je majka najbolja prijateljica. Enini drugovi iz detinjstva pamte je kao živahnu djevojčicu koja je stalno nosila pantalone i zlatnu kosu plela u kiku. Međutim, ona nije bila društvena, ni vesela, a sa sobom je nosila dozu sete, odmerenosti i povučenosti. Volela je da čita i uživala je u dragocjenim trenucima samoće. Pravo društvo je pronašla u tri godine mlađoj sestri Miji, a iako različite po karakteru, zbog čega su se često svađale, bile su najbolje prijateljice.

 

– Ona bi za razliku od mene u školu išla okolnim putem samo da ne bi morala da prođe Stradunom i bude primijećena – prisjetila se Mia.Nakon što je odličnim uspjehom završila osnovnu školu, četrnaestogodišnja Ena otišla je u Dubrovnik gdje je upisala gimnaziju. Boravila je u učeničkom domu, a poslije tri godine sobu je dijelila s Mijom. U pubertetu se Ena ponašala kao buntovnica, bila je nemirnog duha, u njoj su se probudili prkos i inat zbog čega su pred kraj školovanja i ona i sestra bile izbačene iz doma i morale su da život nastave kao podstanari. Ena je već tada pokazivala umjetnički talenat, a među vršnjacima je bila poznata po recitovanju. Čim je krenula u srednju školu upisala se u studentsko pozorište Lero. Njena karijera počela je slučajno kada ju je 1978. u jednoj predstavi primijetio reditelj Lordan Zafranović i kao maturantkinji joj ponudio ulogu u filmu Okupacija u 26 slika.

 

Da je gluma nije baš mnogo zanimala, pokazala je upisivanjem Pravnog fakulteta u Zagrebu. Kada se doselila u glavni grad Hrvatske, živjela je zajedno sa sestrom i Alkom Vuicom u iznajmljenom stanu. U tom periodu reditelj Ljubiša Ristić sreo ju je u kafiću i predložio joj da zaigra u njegovom filmu Ivan Goran Kovačić gdje je glavnu ulogu tumačio Rade Šerbedžija. Čak ni to je nije dovoljno zainteresovalo za glumu, ali je poklekla pred Radetovim nagovorima da ne zapostavlja svoj talenat već da upiše Akademiju dramskih umetnosti. Tokom studija, budućoj glumačkoj zvijezdi je odlično krenulo. Dobijala je velike uloge u filmovima, a istovremeno je snimala i visokobudžetne serije. Status zvijezde dobila je nakon role u Zafranovićevom Padu Italije, a prizori u kojem neukrotive plave kose izlazi iz mora naglasili su njenu ljepotu zbog čega je postala **** simbol i bila na naslovnim stranama novina. Iako uvjerena da će karijeru izgraditi na filmu, poslije diplomiranja 1983. posvetila se pozorištu, a u zagrebačkom HNK provela je 16 godina, sve do smrti. Jedna od njoj najdražih uloga bila je rola baronice Castelli, Krležine heroine u pozorištu, ali i u filmu Antuna Vrdoljaka.

 

Kada je 1988. nagrađena Zlatnom arenom za najbolju epizodnu ulogu, Ena je priznanje odbila jer je baronicu smatrala glavnim likom. Ipak Zlatnu arenu je dobila devet godina kasnije za ulogu u filmu Treća žena. Ena je bila svjesna svoje ljepote, ali se njome oprezno služila. Imala je malo prijatelja među kojima se ističu reditelj Jakov Sedlar i gumica Ankica Dobrić koju je upoznala na fakultetu. Eni bliski prijatelji često su je upoređivali sa bodljikavim ježom, imala je gard i nikome nije dopuštala da dopre do nje. Vjerovatno zbog toga o njenom ljubavnom životu ništa se nije znalo. Patila je od straha od letenja, a kada je prvi put trebalo da uđe u avion na let koji je trajao 12 sati, nije mogla da prestane da plače. Zato je potražila savjet psihologa i uspješno se izliječila.

 

Nije volela politiku, a tokom rata je govorila: Kakvi smo mi divljaci, zar ne možemo u miru da se raziđemo. Devedesetih je bila na vrhuncu slave, ali je i dalje bila usamljena. Voljela je dugo da spava, gotovo nikada nije sjedila po kafićima, a svu svoju pažnju posvećivala je mačku Leu. Šok od koga se godinama oporavljala dogodio se 5. juna 1996. kada je napravila saobraćajni prekršaj i izazvala udes u kojem je smrtno stradao biciklista. Navodno je vozio tri puta većom brzinom od dozvoljene, ali se ni glumica nije pridržavala propisa.

 

– Ovaj nesreća mi je promijenila život, i mada se ne osjećam krivom saosejćam se sa stradalim – rekla je Ena koja je bila osuđena na osam mjeseci zatvora i tri godine uslovno, ali je na kraju presuđeno da kaznu odsluži uslovno.Iako više ništa nije bilo isto, Eni je podršku pružao Josip Radeljak, inženjer elektrotehnike i bogati biznismen iz Splita, njena fatalna ljubav koga je upoznala krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. U tom periodu Radeljak je bio u dvadeset i tri godine dugom braku sa glumicom Bebom Lončar koja mu je podarila sina Lea.

 

Njih dvoje su deceniju i po pokušavali da osjete čari roditeljstva, ali je zvijezda filama Ljubav i moda koji je snimljen u godini kada je Ena Begović rođena, stalno imala spontane pobačaje. Na kraju je, nakon što je čitavih devet mjeseci bila prikovana za krevet, rodila sina, a po njegovom dolasku na svijet odlučila je da stavi tačku na karijeru i ostane upamćena kao prva jugoslovenska glumica koja je pokorila Evropu i kao prvi pravi **** simbol. Kada je dječačić napunio pet godina počele su nevolje. Tačnije, brak je zapao u krizu jer je Josip upoznao Enu kojom je bio očaran. Novinari su za njihovu vezu saznali mnogo kasnije nego što je počela, a isto važi i za njegovu bivšu suprugu za koju mnogi tvrde kako je zaslužna za njegov poslovni prosperitet.

 

Uslijedila je afera koja je potresla region. Naime, čuvena Beba udala se za Josipa dok je on bio nepoznati mladića koga je srela i zavolela na jadranskom primorju. Vjenčali su se i on ju je pratio u Italiju gde je ona gradila uspješnu karijeru i uživala u statusu zvezde, a on je sklapao poznanstva uz pomoć kojih je izgradio bogatstvo. Nakon razvoda Beba se, kako se šuška, bez ikakvih materijalnih sredstava vratila u Beograd gde i danas živi, dok je on, pod parolom kako Lončareva ima problem sa alkoholom zbog čega je navodno dvije godine provela u ustanovi za odvikavanje od poroka, dobio potpuno starateljstvo nad sinom.

 

Iako je sve ovo na nivou čaršijskih priča, istina je kako je Beba godinama ćutala o bivšem braku. Radeljak je navodno obećao da će, ukoliko se Beba bude držala dogovora i ukoliko bude ćutala, kad im nasljednik bude punoletan, njemu prepisati kompletnu imovinu, a razbaštiniće ga ukoliko njegova prva supruga iznese podatke o njihovom braku i razlazu. Beba zaista nikada nije progovorila, sin je na svoj osamnaesti rođendan postao nasljednik imperije nekretnina u brojnim evropskim gradovima, a Radeljak je uplovio u novu vezu. Ena i on su svoju ljubav blagoslovili vjenčanjem u svom zagrebačkom domu na Cvijetnom trgu, u junu 2000. godine. Ena je već tada je bila u poodmakloj trudnoći, a kćerku Lanu rodila je 1. jula 2000.

 

 

Tokom trudnoće govorila je koliko je sretna jer joj je u životu bilo najvažnije da postane majka. I ona je kao i Beba rodila u trideset i devetoj godini, a ni njoj kao i Bebi ništa nije bilo isto nakon dolaska djeteta na svijet. Nažalost, u ulozi majke Ena je uživala svega četrdeset pet dana. Kobnog 15. avgusta 2000. glumica je sa suprugom, kćerkom, majkom i posinkom Leom boravila u vili na Braču, a kada se sa ostalim članovima svoje porodice uputila u posjetu prijateljici Stipici Kalođeri, nije ni slutila da će to biti njeno posljednje putovanje.

 

U mjestu Splitska, Leo je riješio da volan prepusti ocu. Zaustavio je Grand Cherokee na uzbrdici, a kada su iz njega pokušale da izađu Ena i Tereza sa Lanom, navodno su otkazale kočnice i auto se prevrnuo u provaliju. Nije joj bilo spasa – život velike glumice ugasio se u sekundi. Suđenje za nesreću razvuklo se sve do 2007. kada je Županijski sud u Splitu Lea Radeljaka oslobodio krivice. Razlog za nesreću pronađen je u fabričkoj greški automobila, zbog čega je kompletna linija povučena iz prodaje. Tuga i nevjerica zavladale su među njenim fanovima, a uslijedio je pravi šok kada je svega godinu dana kasnije njen ucviljeni muž stupio u vezu sa voditeljkom i pjevačicom Vlatkom Pokos. Od početka je njihov odnos bio izložen javnosti, nisu bili omiljen par, ali su djelovali skladno. Vjenčali su se na Karibima i svoje fotografije plasirali u medijima. Vlatka je brinula o Eninoj kćerki, dok su djevojčicu glumičina majka i sestra veoma rijetko viđale. To im se nije sviđalo, ali nisu imale mnogo izbora. Onda je jednog dana došlo do zaokreta.

 

Pukla je tikva, Josip je Vlatku izbacio iz stana sa dvije bunde koliko je, kako je tvrdio, i donijela u njihov stan, a onda ga je Vlatka prijavila policiji pod optužbom za zlostavljanje zbog čega su ga u centru Zagreba uhapsili i kratko vrijeme je proveo u pritvoru. Potom su se javno prepirali, a Vlatka je objavila i knjigu u kojoj je opisala kako je dijelila život sa njim i njegovim sjećanjima na pokojnu suprugu u stanu koji je bio obljepljen Eninim fotografijama velikog formata. Zauzvrat on je nju tužio kako je zlostavljala njegovu kćerku, Lana je o tome svjedočila na sudu, ali krivica nije dokazana. Na kraju su se rastali, a on je prigrlio novu mlađanu glumicu i starletu Doroles Lambašu, koja je također u oktobru 2003. godine tragično preminula isto u saobraćajnnoj nesreći. Ipak, kako njegovi prijatelji tvrde, njegova najveća ljubav ostala je lijepa Ena koju niko ne može da zaboravi, a posebno njena sestra Mia.

 

– Što više vrijeme prolazi, to smo svesniji gubitka. Ta bol ne prestaje, a sestra mi sve više nedostaje. Iskreno, sve teže se borim sa emocijama i suzama. Postajem sjetnija i znam da bismo danas, možda i više nego ikad, bile potrebne jedna drugoj. Žao mi je što ne možemo da dijelimo sve ono što bismo danas, da je ona tu… teško je to objasniti, ali gdje god da krenem, Enu nosim sa sobom u podsvijesti. Osjećam beskrajnu ljubav i ponos zato što sam se družila s njom, što je ona željela da bude moj prijatelj bez obzira na to što smo sestre. Ponosna sam što sam toliko uloga odigrala s njom… O da, bio je to pravi užitak – s tugom se priseća Mia Begović.

Izvor: Novi.ba

KADA JE POGINULA CIJELA JUGOSLAVIJA JE PLAKALA: Tada je s njom u vozilu bila njena jednomjesečna beba koja je preživjela i danas izgleda OVAKO!

| Da se ne zaboravi, Magazin, Slider |
About The Author
-