Djela koja uvode u džennet

Bilježi se od Ibn Omera r.a. da je rekao: – Kur’an će doći kao zagovornik onom ko ga je čuvao i učio i reći: – Gospodaru, svaki trudbenik ima svoje. Ja sam ga priječio od slasti spavanja, pa ga počasti.

 

 

– Reći će se: – Ispruži svoju desnicu. – pa će biti ispunjena Allahovim zadovoljstvom. – Onda će se reći: – Ispruži ljevicu. – i ona će biti napunjena Allahovim zadovoljstvom. – Bit će zaodjenut u odjeću počasti, nakićen nakitom počasti i okrunjen krunom počasti.” Hadis bilježi Darimi u Sunen. Od Ebu Ejjuba Ensarija r.a. se bilježi:

 

– Da je neki čovjek rekao: – Allahov poslaniče, reci mi šta da radim pa da zbog toga uđem u Džennet? – Prisutni su povikali: – Šta je s njim? Šta je s njim? – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Robuj Allahu i ne čini Mu širka, klanjaj namaz, daji zekat i održavaj rodbinu. Hadis bilježi Buhari. Bilježi se od Sehla b. Sa’da r.a. da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Ja i skrbnik siročeta smo u Džennetu ovako. – pa je pokazao naporedo kažiprst i srednjak. Hadis bilježi Buhari. Od Ibn Abbasa r.a. se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Nema muslimana koji imadne dvije kćeri, pa bude dobar prema njima, dok su kod njega, a da ga one neće uvesti u Džennet. Hadis bilježi Ahmed u Musned. Bilježi se od Ebu Vaila da je rekao: – Ibn Mesud r.a. rekao je: – Dvije osobine – jednu sam čuo od Poslanika alejhissalatu vesselam a jedna je od mene: – Ko umre čineći Allahu ortaka, ući će u Džehennem. – Ja kažem: – Ko umre ne čineći Allahu ortaka i ne pripisujući Mu išta, ući će u Džennet. Hadis bilježi Ahmed u Musned. Bilježi se od Ebu Seida Hudrija r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko kaže: Ko kaže: Zadovoljan sam Allahom Gospodarom, Islamom vjerom i Muhammedom Vjerovjesnikom, – njemu je zagarantovan džennet.

 

 

 

رَضِيتُ بِاللَّهِ رَبًّا وَبِالْإِسْلَامِ دِينًا وَبِمُحَمَّدٍ نَبِيًّا

REDITU BILLAHI RABBEN VE BI-L-ISLAMI DINEN VE BI MUHAMMEDIN NEBIJJEN. Hadis bilježi Ebu Davud. Zadovoljstvo svim tim i jeste suština djela koje uzrokuje Džennet, a ne samo izgovor jezikom. Bilježi se od Ukbeta b. Amira Džuhenija r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko se abdesti i uljepša svoj abdest, a onda klanja dva rekata, u njima predan srcem i licem, zagarantovan mu je Džennet. Hadis bilježi Nesai. Od Sehla b. Muaza, a on od svoga oca, da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko klanja sabah, a onda ostane sjediti spominjući Allaha do izlaska sunca, zagarantovan mu je Džennet. Hadis bilježi Ibn Sunni i Ebu Ja’la Mosuli. Bilježi se od Ebu Umameta Sadijja b. Adžlana Bahilija r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko prouči zadnje ajete sure Bekare, danju ili noću, pa umre tu noć ili taj dan, Allah mu garantuje Džennet. Hadis bilježi Bejheki. To pod uvjetom da i postupa shodno sadržaju ajeta, a ne samo da ih uči. Od istog se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko, poslije svakog propisanog namaza, kaže: – Allahu moj, daj Muhammedu vesilet (veličanstveno i hvale vrijedno mjesto), Allahu moj, učini mu među siddikunima (iskrenim) društvo, među stvorenjima visok stepen, a među bliskim ugled, – taj me obavezao na zagovorništvo za njega i zagarantovan mu je Džennet.

 

اَللَّهُمَّ اعْطِ مُحَمَّدًا الْوَسِيلَةَ. اَللَّهُمَّ اجْعَلْ فِي الصِّدِّيقِينَ صُحْبَتَهُ، وَفِي الْعَالَمِينَ دَرَجَتَهُ، وَفِي الْمُقَرَّبِينَ ذِكْرَهُ
ALLAHUMME’TI MUHAMMEDENI-L-VESILETE ALLAHUMMEDŽ’AL FISSIDDIKINE SUHBETEHU VE FI-L-‘ALEMINE DEREDŽETEHU VE FI-L-MUKARREBINE ZIKREHU

 

 

Hadis bilježi Ibn Sunni. Ovo zbog toga što ustrajavanje u ovom uzrokuje ljubav prema Poslaniku alejhissalatu vesselam, a ljubav prema njemu uzrokuje i da ga alejhissalatu vesselam se slijedi, i da se praktikuje sunnet. Bilježi se od Ebu Esveda Duelija da je rekao: – Došao sam u Medinu i zadesio neku bolest da se proširila njome. Ljudi su umirali masovno. Sjeo sam kod Omera b. Hattaba i prolazili su ljudi s dženazom, pa se izrazilo pozitivno o umrlom, a Omer je rekao: – Obavezan je. – Onda su pronosili drugu dženazu, pa se lijepo pričalo o umrlom, a on je rekao: – Obavezan je. – Pronijeli su i treću, pa se govorilo hrđavo o umrlom i Omer je rekao: – Obavezan je. – Ja sam pitao: – A šta je obavezno, emiru-l-muminin? – O nje rekao: – Rekao sam kao što je rekao Allahov Poslanik alejhissalatu vesselam: – Koji musliman umre a četverica potvrde o njemu dobro i lijepo se izraze, Allah će ga uvesti u Džennet. – Pitali smo: – A trojica? – On je rekao: – I trojica. – Pitali smo: – A dvojica? – Rekao je: – I dvojica. – A nismo ga pitali ako posvjedoči samo jedan. Hadis bilježe Tirmizi i Ahmed. Bilježi se od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: – Išli smo s Allahovim Poslanikom alejhissalatu vesselam i on je čuo čovjeka koji uči: Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (Sura Ihlas, 1-4.), pa je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Obavezan je. – Ja sam upitao: – A šta, Allahov poslaniče? – On je rekao: – Džennet. Hadis bilježi Ibn Sunni. Od Hanzaleta Katiba se bilježi da je rekao: – Čuo sam Vjerovjesnika alejhissalatu vesselam da kaže: – Ko vodi računa o pet dnevnih namaza, njihovom ruku’u, sedždi i vremenu, svjestan da je to obaveza od Allaha, zagarantovan mu je Džennet. – ili je rekao: – Zabranjen mu je Džehennem. Hadis bilježi Taberani u Kebir, imam Ahmed, a prenosioci su vjerodostojni. Bilježi se od Ebu Seida Hudrija r.a. da je čuo Allahova Poslanika alejhissalatu vesselam da kaže: – Čiji se post poklopi sa petkom, obiđe bolesnika, prisustvuje dženazi, udijeli sadaku ili oslobodi roba, zagarantovan mu je Džennet. Hadis bilježi Ebu Ja’la Mosuli u Musned. Od Ebu Umameta Bahilija r.a. se bilježi da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko klanja džumu, posti taj dan, obiđe bolesnika, prisustvuje dženazi, prisustvuje vjenčanju, zagarantovan mu je Džennet. *Nije dozvoljeno da se posti samo petak. Ovaj hadis bilježi Taberani u Evset. Od Enesa r.a. se bilježi da je Ebu Bekr Siddik ušao kod Vjerovjesnika alejhissalatu vesselam potišten. Poslanik alejhissalatu vesselam pitao ga je: – Zašto si potišten? – Ebu Bekr mu je rekao: – Allahov poslaniče, bio sam jučer kod svog amidžića koji je na samrti. – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao mu je: – Što ga nisi telkin (podsjetio, suflirao) učinio na la ilahe illellah? – Ebu Bekr je rekao: – Učinio sam to. – Poslanik alejhissalatu vesselam pitao je: – A da li je i izgovorio? – Ebu Bekr je rekao: – Jeste. – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Zagarantovan mu je Džennet. – Ebu Bekr je pitao: – Allahov poslaniče, a šta je za žive koji je izgovore? – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Ta rečenica potire i ništi njihove grijehe. Hadis bilježi Ebu Ja’la Mosuli. Od Ukbeta b. Amira r.a. se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko izgubi troje djece i za to očekuje nagradu od Allaha, zagarantovan mu je Džennet. Hadis bilježi imam Ahmed i Taberani, a njihovi prenosioci su pouzdani. Bilježi se od Ibn Omera r.a. da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko poselami dvadeset muslimana, u jednom danu, grupno ili ponaosob, a onda umre taj dan, zagarantovan mu je Džennet. Hadis bilježi Taberani, a želi se istaći ono što selam nosi u svom značenju, a to je ljubav između vjernika i njihova međusobna vezanost radi Allaha i Njegova zadovoljstva. Bilježi se od Amra b. Malika Kušejrija r.a. da je rekao: – Čuo sam Allahova Poslanika alejhissalatu vesselam da je rekao: – Ko prihvati siroče za svoju sofru dok ga Allah ne učini neovisnim, zagarantovan mu je Džennet. Hadis bilježi Ahmed i Taberani.

Širina Allahove milosti

 

Uzvišeni Allah je rekao: milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine. (Sura A’raf, 56.) Dobro djelo u postupku i činjenje dobročinstava je nešto što približava Allahovoj milosti, a Njegova milost se ne ostvaruje pustim priželjkivanjem, nego joj je uvjet dobročinstvo. Bilježi se od Ebu Hurejre r.a. da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Allah, kada je stvorio stvorenja, iznad Arša je naredio da se zapiše: – Uistinu je Moja milost nadvladala Moju srdžbu. – u drugoj predaji: – pretekla Moju srdžbu. Hadis bilježi Buhari, Muslim i Tirmizi. Od Selmana Farisija r.a. bilježi se da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Allah je na dan kada je stvorio nebesa i zemlju, stvorio stotinu dijelova milosti. Svaki dio je veliki kao nebesa i zemlja, pa je jedan dio spustio na zemlju i od tog dijela je majka samilosna i saosjećajna spram svojeg djeteta, zvijeri i ptice jedni spram drugih, pa kada nastupi Kijametski dan, taj dio će pridružiti ostalim devedeset i devet dijelova. – U jednoj od predaja: – Sve dok Allah time ne smiluje se svojim robovima na Kijametskom danu. – U drugoj predaji: – Sve dok Iblis, Allah ga prokleo, i sam ne osjeti nadu da će biti njome obuhvaćen. Hadis bilježi Muslim i Ibn Madže. Od Ebu Seida Hudrija r.a. se bilježi da je Omer r.a. rekao: – Poslaniku alejhissalatu vesselam dovedeni su zarobljenici. Među njima je bila jedna žena koja je unezvjereno hitala između ostalih, nešto tražeći. Kada je našla nekog dječaka, privinula ga je na grudi. Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Mislite li da bi ova žena mogla svoje dijete baciti u vatru? – Mi smo rekli: – Ne bi, Allaha nam, ako bi ikako mogla a ga ne baci. – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Allah je milostivniji prema svojim robovima od ove žene prema njenom djetetu. Hadis bilježi Buhari i Muslim. Bilježi se od Ebu Musaa r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Kada nastupi Kijametski dan, Allah će predati svakom muslimanu po jednog židova ili kršćanina i reći: –Ovo je tvoj otkup od Džehennema. Od istog se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Moj ummet je ummet kojem je ukazana milost. Neće biti kažnjeni na ahiretu. Njegova kazna je na dunjaluku: progoni, zemljotresi i genocidi. Oba hadisa bilježi Ebu Davud. Od Muaza b. Džebela r.a. se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ako hoćete, reći ću vam šta je prvo što će Allah reći vjernicima na Kijametskom danu i prvo što će oni reći Njemu? – Prisutni su rekli: – Hoćemo, Allahov poslaniče. – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Allah će reći vjernicima: – Da li ste željeli susret sa Mnom? – Oni će reći: – Jesmo, Gospodaru. – Allah će pitati: – A šta vas je potaklo na to? – Oni će reći: – Tvoje praštanje, milost i zadovoljstvo. – On će reći: – Ja vam garantujem svoju milost. Hadis bilježi Tajalisi u Musned i Ahmed. Od Abdullaha b. Amra b. Asa se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Uzvišeni Allah će izdvojiti, na Kijametskom danu, jednog čovjeka iz mog ummeta, pred svim stvorenjima. Tom čovjeku će se pokazati devedeset i devet sidžilla, a svaki sidžill je veliki koliko oko može sagledati. Onda će reći: – Negiraš li išta od ovoga? Jesu li ti bili nepravedni Moji plemeniti pisari? – Čovjek će reći: – Nisu, Gospodaru. – Pitat će ga: – Imaš li kakvo opravdanje? – Čovjek će reći: – Nemam, Gospodaru. – Allah će reći: – Naravno da imaš. Imaš jedno dobro djelo, a danas ti neće biti učinjena nepravda. – Bit će mu pokazana kartica na kojoj će pisati: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu-Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. – Bit će rečeno: – Odnesite ovo na vagu. – Čovjek će reći: – Gospodaru, šta je ova kartica naspram ovih registara?!? – Allah će reći: – Neće ti biti nanesena nepravda. – Poslanik alejhissalatu vesselam priča: – Pa će biti sidžilli-registri stavljeni na jedan a kartica na drugi tas vage i kartica će biti teža od svih registara. Sa Allahovim imenom se ništa ne može mjeriti niti vagati. Hadis bilježi Tirmizi i kaže: hasen sahih, i Ibn Madže. Bilježi se od Ibn Mesuda r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Jedan čovjek, od onih koji su prije vas živjeli, polagao je račun i među njegovim djelima nije nađeno nijedno dobro, osim što se družio s ljudima. Bio je bogat, pa je svojim slugama naredio da dužnicima koji su u teškoj situaciji otipišu dug. Uzvišeni Allah je rekao: – Ja sam preči takvom postupku. Otpišite dugove Mom robu. Hadis bilježi Muslim. Bilježi se od Ibn Omera r.a. da mu je rečeno: – Šta si čuo od Poslanika alejhissalatu vesselam da kaže o polaganju računa? – On je rekao: – Vjernik će biti primaknu, na Kijametskom danu, svom Gospodaru i On će ga staviti u svoje okrilje i iznijet će mu njegove grijehe. Pitat će ga: – Da li znaš za te grijehe? – Čovjek će reći: – Znam, Gospodaru. – Allah će reći: – Pokrio sam ti ih na dunjaluku, a Danas ti ih praštam. – Tada će mu se dati knjiga njegovih dobrih djela. – Što se tiče munafika i nevjernika, njih će se prozvati među svim stvorenjima: – Ovo su oni koji su negirali svoga Gospodara. Neka je Allahovo prokletstvo nad onim koji su nepravdu činili. Hadis bilježi Muslim. – Ovaj vjernik spomenut je u hadisu. A vjernik je svaki onaj koji je srcem ubijeđen u Allahovu Jednost, poslanstvo Muhammeda alejhissalatu vesselam i koji praktikuje ono što poslanica nosi sa sobom. Tako njegovi grijesi budu poništeni tevbom i njegovim povratkom Istini. Od Abdullaha b. Amra b. Asa se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Nema nijednog muslimana kojeg zadesi neka tjelesna nevolja a da se ne naredi melekima pratiocima, koji pišu njegova djela: – Pišite Mom robu, za svaki dan i noć, dobra djela, sve dokle god je vezan Mojim vezama. – misli se na bolest. Hadis bilježi Darimi. Sa’d r.a. priča: – Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam bio je pitan: – Koji ljudi imaju najžešće kušnje? – Odgovorio je: – Vjerovjesnici, a onda najprimjereniji i najbolji. Čovjek se kuša shodno svojoj vjeri, pa ako je u njegovoj vjeri čvrstina i postojanost, bit će mu i povećane kušnje, a ako je u njegovoj vjeri nestabilnost, i njegove kušnje će biti lahke. Čovjeka-roba snalazit će iskušenja sve dokle god hoda po zemlji i dokle god ima ijedan grijeh. Hadis bilježi Darimi. Od Ebu Zerra r.a. se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Vodi računa o Allahu ma gdje da si, svoj grijeh proprati dobročinstvom i spram ljudi se ophodi na najljepši način. Bilježi se od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko izgubi oba oka i osaburi, nadajući se nagradi od Allaha, ne vidim mu druge nagrade osim Dženneta. Oba hadisa bilježi Darimi. Bilježi se od Ebu Seida r.a. da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – A ko kaže, kada legne u postelju: – Tražim oprosta od Allaha osim kojeg drugog boga nema, Vječnoživog i Svedržećeg, i Njemu se kajem. – bit će mu oprošteni njegovi grijesi, makar imao grijeha kao morske pjene, makar ih bilo kao pijeska u pješčanom nanosu ili ih bilo kao dunjalučkih dana.

 

 

أَسْتَغْفِرُ اللَّهَ الَّذِي لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ

ESTAGFIRULLAHELLEZI LA ILAHE ILLA HUVE Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je dobar, Muslim i Nesai. Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Ko se probudi noću, iz sna, pa kaže: – Nema boga osim Allaha Jedinog, koji nema ortaka. Njegova je sva vlast i Njemu pripada sva hvala i On je svemoćan. Slavljen neka je Allah, Nema boga osim Allaha, Allah je najveći. Nema promjene niti sile osim s Allahom. – a onda kaže: – Gospodaru, oprosti mi. – ili je rekao: – A onda uputi dovu – bit će mu primljeno. A ako se abdesti i klanja noćni namaz, namaz će mu biti primljen.

لا إِلهَ إِلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لا شَريِكَ لَهُ لَهُ الْمُلْكُ وَ لَهُ الْحَمْدُ وَ هُوَ عَلىَ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ سُبْحاَنَ اللهِ وَ الْحَمْدُ للهِ وَ لا إِلهَ إِلاَّ اللهُ واللهُ أَكْبَرُ وَ لاَ حَوْلَ وَ لاَ قُوَّةَ إِلاَّ باِللهِ رَبِّ اغْفِرْ لِي
LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ-IN KADIRUN SUBHANELLAHI VE-L-HAMDULILLAHI VE LA ILAHE ILLELLAHU VALLAHU EKBERU VE LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHI. RABBIGFIR LI. Hadis bilježi Buhari, Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Darimi.

 

Bilježi se od Sa’da b. Ebi Vekkasa da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao svojim sagovornicima: – Da li među vama ima iko ko ne bi mogao dnevno da zaradi hiljadu dobrih djela? – Neko od prisutnih je upitao: – A kako neko od nas može zaraditi hiljadu dobrih djela? – Stotinu puta neka kaže subhanellah (slavljen neka je Allah) i bit će mu upisanu hiljadu dobrih djela, i biti izbrisano hiljadu ružnih djela. Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasen sahih, Muslim, Nesai i Ibn Hibban. Od Ibn Omera r.a. se bilježi da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam jednom rekao svojim ashabima: – Govorite: – Slavljen neka je Allah i Njemu svaka hvala (Subhanellahi ve bihamdihi) stotinu puta. Ko to izgovori jednom, piše mu se desetorostruko, a ko kaže deset puta, piše mu se stotina, a ko izgovorio stotinu, piše mu se hiljadu. Ko poveća, Allah mu poveća, a ko zatraži oprosta od Allaha, Allah će mu oprostiti. Hadis bilježi Tirmizi. Od Muaza b. Džebela r.a. se bilježi da je rekao: – Pored mene je prošao Allahov Poslanik alejhissalatu vesselam a ja sam bio na magarcu. Pitao me: – Muaze, znaš li šta su robovi dužni Allahu, a šta se Allah obavezuje robovima? – Ja sam rekao: – Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. – On reče: – Ljudi su obavezni Allahu da Mu robuju, ne pripisuju Mu druga, a Allah se obavezuje robovima da ako to urade, neće ih kazniti. Hadis bilježe Dvojica, Ebu Davud, Nesai, Darimi, Tirmizi i Ibn Madže. Od Enesa r.a. se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam proučio ovaj ajet: On je jedini dostojan da Ga se boje i On jedini prašta. (Sura Muddessir, 56.) – a onda rekao: – Uzvišeni Allah je rekao: – Ja sam najpreči da Me se boji i neka Mi se ne pridružuje nikakvo božanstvo. Ko se bude ustezao da Mi pripiše neko božanstvo, Ja sam najpreči da takvom oprostim. Hadis bilježi Ibn Madže, sa dobrim lancem prenosilaca. Odnosi se na skriveni i javni širk. Od Ebu Hurejre se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Čovjeku će biti podignut stepen ugleda u Džennetu, pa će pitati: – Odakle ovo? – Reći će mu se: – Zbog traženja oprosta za tebe od tvoga djeteta. Hadis bilježi Ibn Madže a njegovi prenosioci su pouzdani. Bilježi se od Ibn Omera r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Trojica će biti na uzvisinama od miska – mislim da je rekao: Na Kijametskom danu – i njima će zavidjeti i prijašnji i potonji: čovjek koji poziva na pet namaza, noću i danju, čovjek koji predvodi ljude a oni zadovoljni njime i rob koji izvršava obaveze i prema Allahu i prema svome gazdi. Hadis bilježi Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Hakim i Ibn Hibban. Od Ebu Zerra r.a. se bilježi da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Trojicu Allah voli, a trojicu Allah mrzi. One koje Allah voli su: čovjeka koji dođe nekome i zatraži od njih nešto Allaha radi, a ne zbog nekih veza koje postoje između njih i njega, a oni mu to uskrate, a onda neki čovjek od njih tajno mu dođe i da što je tražio, a za to i koliko je dao ne zna niko osim Allaha i onog koji je dao. Ljudima koji putuju noću i kada im san bude najdraži i najpotrebniji, jedan od njih ustane i nada se Meni i uči Moje ajete. I čovjeka koji, prilikom bitke s neprijateljem i poraza, okrene se neprijatelju prsima i ostane u borbu dok ne pogine ili ne pobijedi. Trojica koje Allah mrzi su: – Starac bludnik, oholi siromah i nepravedni bogataš. Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je dobar, Nesai, Ibn Hibban i Hakim. Od Berraa b. Aziba r.a. bilježi se da je Poslanik alejhissalatu vesselam preporučio nekom čovjeku da, kada krene u postelju, kaže: – Allahu moj, Tebi sam se predao i sve svoje prepustio. Svoja leđa Tebi povio. Niti ko može spasiti niti sklonište i utočište od Tebe ponuditi, osim Ti. Vjerujem u Knjigu koju si objavio i Vjerovjesnika kojeg si poslao.

 

اللَّهُمَّ أَسْلَمْتُ وَجْهِي إِلَيْكَ وَفَوَّضْتُ أَمْرِي إِلَيْكَ وَأَلْجَأْتُ ظَهْرِي إِلَيْكَ لَا مَلْجَأَ وَلَا مَنْجَى مِنْكَ إِلَّا إِلَيْكَ آمَنْتُ بِكِتَابِكَ الَّذِي أَنْزَلْتَ وَبِنَبِيِّكَ الَّذِي أَرْسَلْتَ
ALLAHUMME ESLEMTU VEDŽHI ILEJKE VE FEVVEDTU EMRI ILEJKE VE ELDŽE’TU ZAHRI ILEJKE LA MELDŽE’E VE LA MENDŽA MINKE ILLA ILEJKE AMENTU BI KITABIKELLEZI ENZELTE VE BI NEBIJJIKELLEZI ERSELTE. Pa ako umre, umrijet će s čistom vjerom. Hadis bilježi Darimi i Tirmizi i kaže: hasen sahih. Bilježi se od Ebu Hurejre da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Kada bi vjernik znao kako Allah kažnjava, niko se ne bi ponadao Džennetu, a kada bi nevjernik znao koliko je milosti kod Allaha, nikada nijedan ne bi izgubio nadu u Džennet. Hadis bilježi Buhari, Muslim i Tirmizi. Bilježi se od Abdullaha b. Amra b. Asa da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Dvije osobine neće imati nijedan musliman a da neće ući u Džennet. Znajte, te dvije osobine su lahke, ali je malo onih koji ih praktikuju i imaju pri sebi: da izgovori tesbih, poslije svakog namaza, deset puta i da Mu se zahvali, tahmid učini, deset puta, i da izgovori tekbir deset puta. – Dalje priča: – I vidio sam Poslanika alejhissalatu vesselam kako ih broji svojom rukom. – Dalje je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – To je stotinu pedeset puta jezikom izgovorenih, a hiljadu i petsto izvaganih na Mizanu. I kada kreneš u postelju da izgovoriš trideset i tri tesbiha (subhanellah), zahvališ Mu trideset i tri puta (elhamdulillah) i trideset i četiri puta tekbir (Allahu ekber). To je stotinu puta jezikom, a hiljadu na Mizanu. – Ko od vas može počiniti dnevno dvije hiljade i petsto hrđavih djela?!? Hoće se reći da se izgovorom ovih riječi, u spomenuto vrijeme, briše dvije hiljade i petsto hrđavih postupaka. Hadis bilježi Tirmizi i kaže: hasen sahih, Ahmed, Buhari u Edebu-l-mufred, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban u Sahih. Bilježi se od Ka’ba b. Udžreta r.a. da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Popratnice koje neće razočarati onog ko ih izgovori: izgovoriti tesbih poslije svakog namaza, trideset i tri puta, zahvaliti Mu trideset i tri puta i izgovoriti tekbir trideset i tri puta. Hadis bilježi Muslim, Nesai i Tirmizi i kaže da je dobar. Bilježi se od Ebu Zerra r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Znam Džennetliju koji će zadnji ući u Džennet, i zadnjeg Džehennemliju koji će iz njega izaći. To je čovjek koji će biti izveden na Kijametskom danu i reći će se: – Izložite mu i pokažite njegove male grijehe, a zanemarite njegove velike. – Bit će mu izloženi njegovi mali grijesi i bit će rečeno: – Tog i tog dana si uradio to i to. – On će reći: – Jesam. – Neće moći ništa negirati, jer će strahovati da se otkriju njegovi veliki grijesi. – Reći će mu se: – Imaš namjesto svakog prijestupa dobro djelo. – On će reći: – Gospodaru, činio sam stvari koje ne vidim ovdje?! – Prenosilac priča: – I vidio sam Allahova Poslanika alejhissalatu vesselam da se nasmijao tako da su mu se vidjeli kutnjaci. Hadis bilježi Muslim i Tirmizi. Od Ebu Seida r.a. se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Džennetlije će gledati u one koji će biti u odajama, kao što vi gledate u zvijezdu Danicu, zbog različitosti njihovih stepena u Džennetu. – Prisutni su upitali: – Allahov poslaniče, jesu li to položaji vjerovjesnika koji će biti nedostupni drugim? – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – Dapače, tako mi Onog ko upravlja mojim životom, i onim ljudima koji budu vjerovali u Allaha i potvrđivali istinitost poslanika. Hadis bilježi Buhari, Muslim i Darimi. Od Ebu Seida r.a. se bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Allah će reći Džennetlijama: – Džennetlije! – A oni će reći: – Odazivamo Ti se, Gospodaru, i hrlimo Ti. Svako dobro je od Tebe. – On će ih pitati: – Jeste li zadovoljni? – Oni će reći: – A zašto ne bismo bili, Gospodaru naš? Dao si nam ono što nisi nikome od svojih stvorenja. – On će reći: – Dat ću vam nešto bolje od toga. – Oni će reći: – Gospodaru na, a šta može biti bolje od toga? – On će reći: – Dat ću vam svoje zadovoljstvo poslije kojeg se nikada neću rasrditi na vas. Hadis bilježi Buhari, Muslim i Tirmizi. Bilježi se od Ebu Hurejre r.a. da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Nema nikog od vas koji će svojim djelima ući u Džennet ili njima biti spašen od Džehennema. – Prisutni su pitali: – Zar ni ti, Allahov poslaniče? – On je rekao: – Čak ni ja, osim ako me Allah prekrije svojom milošću. Hadis bilježi Buhari, Muslim i Ahmed. Od Omera r.a. se bilježi da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Među Allahovim robovima ima ljudi koji nisu ni vjerovjesnici ni šehidi, a zavidjet će im i vjerovjesnici i šehidi na Kijametskom danu, zbog ugleda koji će imati kod Allaha. – Prisutni su pitali: – Allahov poslaniče, reci nam ko su oni? – Poslanik alejhissalatu vesselam rekao je: – To su ljudi koji se međusobno vole radi Allahova zadovoljstva, a bez rodbinske veze među njima, niti materijalne koristi. Allaha mi, njihova lica su od nura, i bit će na prijestoljima od nura. Neće strahovati kada budu strahovali ostali ljudi, niti će tugovati i paničiti kada ostali budu tugovali i paničili. Hadis bilježi Ebu Davud. Bilježi se od Ibn Omera r.a. da je rekao: – Ljudi će, na Kijametskom danu, puzati na koljenima. Svaki narod će ići za svojim vjerovjesnikom i govoriti: – Ti, budi nam zagovornikom. – Sve dok za zagovorništvo ne budu pitali Vjerovjesnika alejhissalatu vesselam – To je onaj Dan kada će mu Allah dati hvale vrijedno mjesto. Hadis bilježi Buhari. Od Ebu Hurejre r.a. se bilježi da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam bio upitan o hvale vrijednom mjestu (mekam mahmud), pa je rekao: – To je šefaat (zagovorništvo). Hadis bilježi Tirmizi. Bilježi se od Džabira r.a. da je Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko kaže, kada čuje ezan: Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza, podari Muhammedu vesile i blagodat, i proživi ga na hvale vrijednom mjestu koje si mu obećao. – zaslužio je moj šefaat na Kijametskom danu.

اللَّهُمَّ رَبَّ هَذِهِ الدَّعْوَةِ التَّامَّةِ وَالصَّلَاةِ الْقَائِمَةِ آتِ مُحَمَّدًا الْوَسِيلَةَ وَالْفَضِيلَةَ وَابْعَثْهُ مَقَامًا مَحْمُودًا الَّذِي وَعَدْتَهُ
ALLAHUMME RABBE HAZIHIDDA’VETITTAMMETI VESSALATI-L-KAIMETI ATI MUHAMMEDENI-L-VESILETE VE-L-FEDILETE VEB’ASHU MEKAMEN MAHMUDENILLEZI VE’ADTEHU. Hadis bilježi Buhari, Tirmizi, Ibn Madže, Ebu Davud i Nesai. Bilježi se od Suhejba r.a. da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Vjernik je zadivljujući. Sve njegovo je dobro, a to nema niko osim vjernika. Ako ga zadesi dobro on je zahvalan i to je dobro za njega, a ako ga zadesi nevolja, on saburi i to bude dobro za njega.Suština zahvalnosti-šukra je priznavanje blagodati Allahu i korištenje blagodati u ono čime je Allah zadovoljan. Suština sabura je smirenost pod udarcima sudbine, bez paničenja i pritužbe na to drugim ljudima i ne gubiti nadu u Allahovu milost.

 

Čuvaj se da poništiš svoja djela

 

Kažem: – Jasno nam je, iz svega što smo naveli iz časnog Sunneta, da su temelji islama petero i da svako od njih potire grijehe i prijestupe. Vidjeli smo da la ilahe illellah ne ostavlja nikakva grijeha niti ima ikakvog djela koje je bolje od toga. Vidjeli smo da pet namaza, džuma do sljedeće džume, ramazan do sljedećeg ramazana, potiru grijehe koji se počine između njih, osim ako se radi o velikim grijesima. Vidjeli smo da sadaka gasi prijestup kao što voda gasi vatru, da primljeni i valjano obavljeni hadždž čisti počinioca od grijeha kao što je bio na dan kada ga je majka rodila, da dova koju uputi, uzvraća se Allahovim zadovoljstvom tako da čovjek njome zadobije Džennet makar imao i malo dobrih djela. Suština svega toga je ihlas-iskrena predanost, mislim, čišćenje djela i činjenje isključivo radi Allaha, Jedinog koji nema ortaka, i ni radi čega drugog. Ako djelo nije pročišćeno samo radi Allaha, neće biti ni primljeno, i kao takvo neće imati nikakva uticaja, pa niti će potrati ikakav grijeh, niti će uzrokovati ikakvu nagradu. S obzirom da se ova riječ često može čuti među ljudima, mnogi tvrde da su im djela takva, a niti su svjesni njena značenja niti suštine. Ihlas je spomenut prije i vjerovjesništva i prije poslanstva u riječima Uzvišenog: I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. (Sura Merjem, 51.) To zbog časti koju ima ihlas i njegove odlike i zbog toga što je on ispred ovoga dvoga, kao i činjenice da je on uzrokom kandidovanja na stepenici vjerovjesništva i poslanstva. Suština ihlasa je pročišćenje svakog djela od toga da se čini zbog stvorenja, nego da se želja ograniči samo na Allahovo zadovoljstvo i ni na šta drugo osim toga. Samo s ovim i ovakvim značenjem se može ostvariti ljudska pošteđenost od negativnog uticaja grijeha i negativnog uticaja dunjaluka, općenito. Pogledaj riječi Uzvišenog: tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Sura Jusuf, 24.) Vidiš da je ihlas uzrok otklanjanja izdajstva i nemorala od Jusufa a.s., kao što je uzrokom i iščišćavanja predanih i iskrenih za vjerovjesništvo i poslanstvo i Allahova ljubav je shodno stepenu ihlasa. Ihlas je, tako, opći uvjet primanja svih vrsta ibadeta, a svako djelo u kojem nema ihlasa, bliže je tome da bude odbačeno. U jednom hadisu stoji: – Allah ne prima od djela osim ona koja su pročišćena i kojima se hoće Njegovo zadovoljstvo. Zbog važnosti ihlasa Omer r.a. pisao je Ebu Musau Eš’ariju r.a.: – Čiji se nijet-namjera iščisti, Allah će ga poštediti onoga što je između njega i drugih ljudi. Salim b. Abdullah b. Omer r.a. pisao je Omeru b. Abdilazizu r.a.: – Znaj, Omere, da je Allahova pomoć ljudima shodno njihovim namjerama, pa ko bude imao čistu namjeru i Allah će mu upotpuniti svoju pomoć, a čija namjera bude falična, u mjeri koliko bude falična, toliko će mu pomoć biti uskraćena od Allaha. Shodno svemu ovome, ne pridaje se pažnja količini djela, mnoštvu dova, nego količini ihlasa u tim djelima i dovama. Bitan je ihlas makar naših djela bilo i malo. Iz tog razloga Vjerovjesnik alejhissalatu vesselam kaže Muazu b. Džebelu: – Pročisti svoje djelo, bit će ti dovoljno i ako ga bude malo.

Tri su stepena ihlasa:

 

Prvo: ihlas vjerovjesnika i poslanika i svih onih koji su ih slijedili u dobročinstvima i na njih se ugledali, a to je da se samo radi zbog Allahova zadovoljstva i zanemari se bilo kakva dunjalučka ili ahiretska korist, nego sve što se radi čini isključivo radi Allahove ljubav i pokoravanja Njegovoj naredbi. Druga: djelo učinjeno radi Allaha Jedinog kako bi On počiniocu dao ahiretsku nagradu, bilo da je to potiranje grijeha ili nagrada Džennetom. Treća: iskreno djelovanje radi Allaha ali da bi se ostvarila i neka dunjalučka korist, kao što je povećanje opskrbe ili otklanjanje neke nevolje. Sve, osim troga nabrojanog, možemo ubrojati u rijaluk-pretvaranje i pokazivanje boljim nego se jeste, a to je pokuđeno, čak nešto čime se obezvrjeđuju naša nastojanja i dobročinstva. Zabranjeni rijaluk koji ništa dobra djela je: djelo kojim se želi neka dunjalučka korist. Ova pojava obuzme srce tokom činjenja djela, poslije njega ili i prije njega. I on je stepenovan: Prvo: da čovjek čini lijepo djelo, koje je takvo po vanjštini, pred drugim ljudima kako bi ga oni hvalili i kako bi stekao ugled u njihovim očima i da stekao popularnost kao neko ko je bogobojazan i čestit. Drugo: gore je nego prvo, a to je da čovjek čini nešto pred ljudima, a kada je sam ne čini ništa od toga. Treće: još gora situacija, a to je da djelo, naoko pobožno, učini se kao sredstvo da se stekne nešto što je zabranjeno, kao da se pokaže pobožnim i čestitim kako bi mu ljudi davali priloge koje bi on onda koristio u lične svrhe i potrebe, ili kako bi stekao naklonost neke žene koja mu se sviđa. Četvrto i najgore: da pokazuje čestitost u djelovanjo kako bi ostvario neku dunjalučku korist, a to iz straha da bi ga ljudi mogli prezirati i ne smatrati ga dobrom osobom. Sve ovo je rijaluk, a i malo rijaluka je širk, mada je i on stepenovan. Svako djelo u kojem ima i rijaluka, neće biti nagrađeno, shodno hadisu: – Ko Mi uradi nešto pridružujući Mi još nekoga, Ja nemam ništa sa takvim. Ibn Džerir bilježi, kao mursel: – Allah ne prima djelo u kojem ima koliko i trun rijaluka. Tajalisi u svom Musned, od Šeddada b. Evsa bilježi da je Poslanik alejhissalatu vesselam rekao: – Ko klanja pretvarajući se, taj je počinio širk. Ko udjeljuje sadaku pretvarajući se, taj je počinio širk. – Avf b. Malik je pitao Šeddada: – Zar Allah neće uzeti ono što je bilo radi Njega, od tog djela, a odbaciti ostalo? – Šeddad mu je rekao: – Čuo sam Allahova Poslanika alejhissalatu vesselam da kaže: – Uzvišeni Allah je rekao: – Ja sam najbolji Ortak ili Sudionik. Ko Mi pripiše ortaka, njegov postupak, bilo da ga je mnogo ili malo, ide tome koga Mi je pripisao i Ja s njim nemam ništa. Ako čovjek pročisti svoju namjeru samo radi Allaha da učini nešto, pa tokom sprovođenja ga obuzme i želja za pokazivanjem-rijaluk, to se dijeli na dvoje: prvo: da je njegovo djelo takvo da je posljedica vezana za početak, uzrok, kao što je namaz, post i slično. Ako bi u ovakvom djelu čovjek imao iskrenu namjeru, a onda se pojavila i želja za pokazivanjem, onda nema nikakve odgovornosti ni gubitka djela, ako se nastoji osloboditi te želje za pokazivanjem onoliko koliko je u stanju to učiniti. Drugo je da je djelo podijeljeno na dijelove, kao što je učenje Kur’ana ili zikr, pa započne ga iskreno i predano, a onda ga obuzme i želja za pokazivanjem, onda nema nagrade za ono što čini nakon što se javi ova želja. Ako nešto čini predano i iskreno, a onda ga ljudi počnu hvaliti zbog toga, to nimalo ne utiče na njegovo djelo, shodno hadisu koji bilježi Muslim: – To je muštuluk muslimanu. Nekada se može desiti da čovjek učini nešto čisto radi Allaha a onda to djelo poništi, nakon nekog vremena a da ne bude ni svjestan da ga obezvrijedio. Primjerice: čovjek učini neko dobročinstvo nekome, i kada dođe u nevolju, taj kojem je valjao mu ne uzvrati, a onda on to spomene tom čovjeku ili pred drugim ljudima, ili čak u sebi, kajući se, pa kaže: – Ja sam njemu valjao prije toliko i toliko… – u ovoj situaciji, on je onečistio svoju prijašnju namjeru i poništio svoje djelo koje je bilo vrijedno, a da toga nije ni svjestan. Ili učen čovjek koji svojim djelovanjem želi Allahovo zadovoljstvo, ali nakon nekog vremena ne osjeti da ga ljudi smatraju učenim niti ga ubrajaju među pregaoce, pa se rasrdi zbog toga. Svojom srdžbom je obezvrijedio svoju prethodnu namjeru i svoju iskrenost, a da toga nije ni svjestan. Shodno svemu ovome, vjernik je obavezan da stalno vodi računa o samom sebi i da se čuva nefsanskih zamki i klopki kako ne bi poništio svoja djela, i da stalno vodi računa o svojoj namjeri da bude što iskrenija, prije nego počne sa bilo kakvim djelovanjem, kao i tokom djelovanja i poslije njega do kraja svog života.

Traženje što veće nagrade

 

Kažem: Uzvišeni Allah je rekao: Dobra djela zaista poništavaju hrdava. (Sura Hud, 114.) – A to zbog toga što dobra djela, ako ih ima mnogo, bit će i teža od hrđavih na Mizanu, a da ne govorimo da dobra djela, sama po sebi, potiru hrđava. Iz svoje velike milosti spram robova, Allah je učinio mnoga vrata dobročinstva i dobra, tako da nijedan čovjek ne može biti a da ne može steći mnogo dobro, bilo da je jak ili slab, bogat ili siromašan, mlad ili star, učen ili neuk. Svaki čovjek ima načina koje je teško i izbrojati, za ostvarenje dobra i nagrade. Moguće je i skrenuti pažnju na to da je djelo koje je višestruke koristi bolje od djela koje je ograničeno samo na počinioca. U tom smislu, Allah kaže: Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. (Sura Nisa, 114.) Čovjek može zadobiti sevab za neko djelo i dva puta, ili da zaradi nagradu a da ne uloži ni materijalnog ni fizičkog truda. Haris b. Esed Muhasibi je rekao: – Ako čovjek naumi, prije nego izađe iz kuće, da će pomoći svakom slabom na kojeg naiđe, slijepom će pokazati put, bolesnog muslimana poznanika će obići, dženazu će ispratiti, negativno djelo će osuditi, nevoljniku će pomoći, i bilo šta od drugih dobrih djela koja mu naumpadnu, ako naumi da će ih učiniti prije nego izađe iz kuće i onoliko koliko je u mogućnosti. Ako naiđe na nešto od onog što je naumio i to sprovede, imat će dvostruku nagradu; nagradu za namjeru i nagradu samog djelovanja. A ako ne naiđe ni na šta od nabrojanog, ili nađe ali ne mogne i sprovesti djelo, bilo da nije sposoban materijalno ili fizički, ima nagradu za dobru namjeru. Obična djela koja su svakodnevna potreba čovjeku, kao što je hrana, piće, odjeća ili snošaj, mogu se prometnuti u djela za koja se ima veličanstvena nagrada, kao što se mogu prometnuti i u djela za koja slijedi veliki grijeh, a mogu biti i takva da za njih nema ni nagrade ni kazne. Jelo i piće ako se naumi njima sprovođenje ibadeta i sposobnost zarađivanja i pomaganja porodice. Odjeća, ako se njome naumi obveseliti i pričati o Allahovoj blagodati. Snošaj, ako se njime naumi čednost i izbjegavanje nemorala i bluda, sve ovo ima veliku nagradu. Tako je i sa ostalim djelima; sjedenje i druženje s prijateljima s namjerom potpomaganja u činjenju dobra. Hrana s namjerom da se čini nered i da se oholi i sili nad drugim, odjeća s ciljem oholosti, snošaj kako bi se supruga ponizila, sjediti s prijateljima kako bi se besposličilo, sve su to hrđava djela za koja slijedi velika kazna. Ako ova djela nisu propraćena nikakvom namjerom, onda su beznačajna, niti će biti nagrađena niti kažnjena. Nazivanje i širenje selama je nešto što je preporučeno kako bi se ukorijenila ljubav među muslimanima i kako bi se stekla nagrada od Allaha za to. Šejtan može doći muslimanu i zavarati ga kako bi mu pokvario nagradu za nazivanje selama. Tako mu donese zlomisao: – Ako ne nazoveš selam tom i tom čovjeku, on bi se mogao naljutiti na tebe. Poselami ga kako se ne bi ljutio. – Tada musliman gubi nagradu za namjeru traženja nagrade i neće ni imati ništa za svoje nazivanje selama. Osnov je da se traži nagrada od Allaha za selam. Svakim našim djelom i zikrom treba očekivati i praktikovanje onog što ono nosi, a ne samo spominjanje jezikom.

Izvod iz djela: Djela koja potiru grijehe od Ibn Hadžera el-Askalanija

Izvor: Novi.ba

Djela koja uvode u džennet

| Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-