ČEKALA SAM U REDU U APOTECI, A MOJA DJECA SU SJEDILA KOD VRATA: REKLI SU MI ŠTA IM JE TETA DO NJIH ŠAPUTALA I EVO ŠTA JOJ PORUČUJEM

Nema veće istine od toga da je za odgajanje djeteta potrebno cijelo selo. Od moje najbolje drugarice koja će umjesto mene pokupiti djecu iz škole kad ja zaglavim na poslu, preko komšinice koja nam donese lonac domaće supe kada svi pokupimo grip, pa do iskusnije mame koja će mi potvrditi da se dobro snalazim. Majčinstvo je teško, i tu i tamo pomoć nije samo poželjna već i neophodna.

 

 

Međutim.

 

Neke vrste „pomoći“ zapravo nisu pomoć, već uvreda. Da, tebi govorim, ženo koja je stajala u redu iza nas, dobro znaš ko si. Vidjela si nas juče u apoteci i čekala red iza nas. Iskrsao je neki problem sa mojom zdravstvenom knjižicom, pa su djeca morala da sjednu i sačekaju dok se problem rješava, piše Karen Johnson, novinarka iz Amerike, u svom postu koji je izazvao mnogo polemike.

 

Apoteka nam je bila četvrta stanica tog dana. Prije nje bili smo u hemijskom čišćenju, pa u pošti, pa u supermarketu u nedjeljnoj nabavci, i bilo je vrijeme ručka. I jedno od moje troje djece ima svega četiri godine.

 

Dok sam stajala u redu, stalno sam se osvrtala i govorila im da sjede mirno, podsjećala ih da budu tihi. Bilo je to dugih 10 minuta, ali prošlo je.

 

Žao mi je što sam zadržala red 10 minuta, i znam kako sve frustrira da čekaju u redu. I da, moja djeca znaju da budu glasnija, naročito poslije tako dugog dana. Ali nisu trčala okolo. Nisu nikog maltretirali. Ponašali su se kao ono što jesu – djeca, ne kao životinje. I zato možete da zamislite moj bijes kada su mi u kolima klinci rekli da ste im vi, da vi, sve vrijeme držali predavanje.

 

Kako ste vi, gospođo, bili blizu njih a ja na drugom kraju apoteke, nisam vas čula, a praktično vas nisam ni registrovala. Iako su djeca bila na desetak koraka od mene, nekako uopšte nisam ni čula ni vidjela ta vaša predavanja, piše Blic.

 

A ipak, u kolima, djeca su mi rekla da ste ih stalno ušutkivali i govorili im da se ne dodiruju. Da li ste to ponavljali moje riječi? Zar ste mislili da ne mogu da se sama izborim sa njima i da mi treba pomoć? I na kraju krajeva, da li sam vas uopšte zamolila za pomoć? Zar mislite da je pristojno i normalno glumiti majku nepoznatoj djeci?

 

Poštujem to što ste vjerovatno htjeli da pomognete. Kad su mi klinci bili mlađi, bila sam zahvalna svakom ko bi mi pridržao vrata, ponudio da ponese kesu do kola ili uhvatio mog klinca koji je pokušao da se odgega dalje od mene.

 

Ali ovo prelazi sve granice i vi nemate nikakva prava da mojoj djeci naređujete da kažu „molim te“, „hvala“, ili da šute.

 

Umjesto toga, šutite vi. Ne znate moju djecu i nije vaš posao da ih vaspitavate. Ako nikog ne ugrožavaju i ne ometaju, nema nikakvog opravdanja za to da im vi držite predavanje. Da, vjerujem da ste i vi majka i da su vaša djeca pravi anđeli. Svaka vam čast.

 

Ako vam se ne dopada moj način vaspitavanja djece, imate pravo na to, ali i ja imam pravo da me to uopšte ne interesuje. Gledajte svoja posla, a ja ću svoja. Moja djeca nisu savršena, ali su ljubazna, žele da pomognu i vole se do beskraja.

 

Ako želite da pomognete, cijenit ću to, a možda i prihvatiti. Ali da se niste usudili da u ćošku apoteke šapatom disciplinujete moju djecu, i to dok im je majka na 10 koraka od vas.

 

Ja sam lično rodila njih troje i ako iko smije da ih ušutkuje, to sam ja i samo ja.

Izvor: Hayat.ba

ČEKALA SAM U REDU U APOTECI, A MOJA DJECA SU SJEDILA KOD VRATA: REKLI SU MI ŠTA IM JE TETA DO NJIH ŠAPUTALA I EVO ŠTA JOJ PORUČUJEM

| Slider, Život i Stil |
About The Author
-